Vijesti iz Lumbalisa

Obavijesti i akcije

Bol-u-koljenu-1200x799.jpg
22/Nov/2017

Bolovi u koljenu -spadaju u bolesti modernog čovjeka. Sve veći napredak tehnologije, glavni je razlog koji smanjuje naše fizičke napore, odnosno rad mišića kako na radnom mjestu tako i u kućanstvu, pa čak i u hobijima. Kretanje ljudskog tijela je složeni proces koji ovisi u mnogim čimbenicima (moždanim impulsima, mišićima, kostima, zglobovima, sili gravitacije i težini tijela) kao i njihovom međusobnom skladu. Danas je često sklad između trenutnih sposobnosti i zahtjeva bitno narušen i to najčešće u zaposlenih ljudi, posebno žena, zbog sve manjeg kretanja i sve dužeg sjedenja. Takav način života i rada danas je gotovo nemoguće izbjeći, a kao posljedicu ima neizostavno oštećenja mišića i zglobova te otežano kretanje. Zbog gubitka i poremećaja odnosa snage mišića dolazi do preopterećenja i prenapinjanja hrskavica i ligamentarnog sustava zgloba što dovodi do oštećenja zgloba i pojave npr. osteoartritisa koljena, kuka, problema s kralježnicom.
Osteoartritis (artroza).
Umor-bol-zakočenost-deformacija.
Subjektivne tegobe i znakove bolesti nemaju svi bolesnici s rendgenskim uočljivim znakovima artroze. Znakovi se obično očituju kao umor, bolovi, zakočenost i deformacije odnosno zadebljanja i smanjenje pokreta, ponekad izljev u zglobu i slabost mišića. U početku se osjeća umor u zglobovima, najprije pri dužem, a poslije i pri kraćem opterećenju.

Fizikalna

Bol je najčešće znak osteoartritisa i glavni razlog zašto bolesnik dolazi reumatologu. U većine bolesnika u početku se opisuje kao tupa ili podmukla i duboka, ograničena na zahvaćeni zglob, a zglob je bolan samo nakon jačih opterećenja. Bol nestaje mirovanjem i ponovo se javlja pri opterećenju. Tegobe nestaju nakon kratkog razgibavanja, pa se može nastaviti s hodanjem ili nekim drugim poslom. Kada bolest uz napreduje i blago opterećenje, pa iako i u mirovanju uzrokuje bol u zglobu, dok u jako razvijenoj fazi pokreti mogu biti čak i ograničeni. Bol se obično pogoršava nakon izlaganja toplini čime se objašnjava pojava bolova noću u toplom krevetu. Često se javlja pri promjeni vremena i pogoršava izlaganjem hladnoći i vlazi.
Zakočenost je često prvi znak artroze. Javlja se ujutro ili nakon dužeg odmora tijekom dana. Često kratko traje. najduže 15 minuta. kod iščezava, a razgibavanjem i znatno prije. Deformacija najčešće nastaje na krajnjem zglobu prsta, šake, kuku i koljenu. Nastaje zbog grča mišića, povećanog opterećenja te slabijeg ili jačeg stupnja iščašenja zgloba. Zglobovi s razvijenom deformacijom najčešće su savijeni prema naprijed. Otok nastaje zbog općeg ili djelomičnog zadebljanja zglobnih tijela ili nastaje prava oteklina zbog stvaranja viška zglobne tekućine.
Prognoza
Artroza se ne pogoršava uvijek. Kod mnogih bolesnika doseže vrhunac kroz nekoliko godina od početka  i na toj razini ostaje ili se lagano pogoršava. Na nekim zglobovima, kao što su kuk i koljeno, artroza se pogoršava jače, zglobovi postaju jako bolni a funkcija i pokretljivost otežani. Liječnik ne može predvidjeti pogoršanje, a nema ni dokaza do tjelesna aktivnost dijeta ili liječenje značajno utječu na prirodni razvoj (napredovanje-progresiju) artroze. Većina osoba s artrozom živi normalnim životom, iako u neku ruku postaju invalidima. Ponekad se poboljšava spontano ali to je ipak rijetkost.

Lumbalis centar
LifeClass Terme Sv. Martin
040/371-104
095/777-1111
info@lumbalis.net
cccFizikalna terapija Čakovec Lumbalis centarMagnetoterapija 3


m884page5499article15545piska25472RAN5098004.jpg
22/Nov/2017

Smrznuto rame, Lumbalis centarSindrom smrznutog ramena (ukrućeno rame, adhezivni kapsulitis) je stanje bolnog i oslabljenog  ramena, uz izrazito smanjenje normalna opsega kretnji, koje pogađa 2 do 5 posto populacije. Sindrom rezultira postupnim, vrlo često neprimjetnim ograničenjem pokreta u ramenom zglobu. Zglob postepeno postane krut ili ukočen (smrznut), pa otud i potječu njegovi nazivi. Bolesnici vrlo često nisu ni svjesni veličine problema i stupnja ograničenja pokreta. Najčešće se javlja u petoj i šestoj dekadi života, ali moguć je početak u bilo kojoj životnoj dobi. Bolest je najbolje okarakterizirao Codman davne 1934. godine, kad je rekao: smrznuto rame teško je definirati, teško je liječiti i teško objasniti.
Postoje primarni i sekundarni sindrom smrznutog ramena. Primarni sindrom razvija se bez poznatog uzroka i ne može ga se dovesti u vezu s nekom drugom poznatom bolešću. Pogađa 2 do 3 posto populacije, javlja se  obično nakon 40. godine života i znatno je češći kod žena(omjer 10:3). Sekundarni sindrom često je zabilježen u sljedećim bolestima: šećerna bolest, moždani udar s klijenuti udova (sindrom se tada obično razvija na zahvaćenoj strani ), karcinom pluća, tuberkuloza, infarkt miokarda, bolesti štitne žlijezde, traume, stanja nakon amputacije dojke, vratna spondiloza.
U svih bolesnika bolest prolazi kroz tri faze, koje mogu trajati različito. U prosjeku, bolest može trajati oko dvije godine ( prema nekim autorima prosječno oko 30 mjeseci).

  • Faza boli-javlja se difuzna bol u ramenu koja može trajati mjesecima. Bolesnici obično primijete da ne mogu zakopčati odjeću na leđima ili dohvatiti stražnji džep na hlačama.
  • Faza ukočenosti- bol nestaje, pojačava se ukočenost zgloba ramena , nastaju noćne boli.
  • Faza oporavka- dolazi do spontanog poboljšanja ili najčešće uz liječenje , poboljšanja opsega kretnji u ramenu.

Smrznuto rame, Lumbalis centarLiječenje: Najvažniji korak u liječenju je točna i pravodobna dijagnoza te što raniji početak liječenja. Lokalna primjena kortikosteroida u zglobu ramena te primjena nesteroidnih  antireumatika za ublaženje boli mogu biti od koristi, ovisno o stadiju bolesti (korisniji su u prvoj fazi).Ipak, najvažniju ulogu u liječenju sindroma smrznutog ramena ima uporna, dugotrajna  i intezivna fizikalna terapija uz nadzor fizioterapeuta i  kod kuće. Cilj liječenja je postizanje potpuna ili najvećeg mogućeg opsega kretnji. Obično, kao uvodne procedure prije kineziterapije, koristimo toplinske procedure (hidroterapiju , ultrazvuk , termoterapijske procedure).


rame-presjek.jpg
22/Nov/2017

rame, lumbalis centarRijetki su ljudi, osobito nakon tridesete godine, koji jednom u životu nisu osjetili bolova u ramenu. Brojni su razlozi koji mogu dovesti do takvog stanja, a klinička slika najčešće se manifestira na dva načina. U prvom slučaju bolovi u ramenima pojavljuju se naglo (akutno), uz ograničenje funkcije ramenog zgloba, koja je obično prolazno a takvo stanje nazivamo akutno bolno rame. Drugo vrlo često stanje počinje s manjim bolovima u rameno i postupno sve većim ograničenjem pokretljivosti ramena , tako da u završnoj fazi gotovo nisu mogući pokreti u ramenom zglobu. Takvo stanje nazivamo smrznutim remenom. Nekad se upotrebljavao naziv periartritis ramena, čime se zapravo htjela označiti razlika u odnosu na promjene koje se događaju s samom zglobu, jer se riječ pariartritis odnosi na promjene mekih struktura oko samog zgloba. Postoje brojni patološko-anatomski razlozi koji sudjeluju u nastanku obaju sindroma, stoga i izraz pariartritis nema više vrijednost kakva mu se nekad pridavala, pa se sve manje rabi u medicinskoj literaturi.
Akutno bolno rame. U uvodu treba spomenuti da je rameni zglob najgibljiviji zglob u tijelu, a zadaća mu je pripremiti šaku za izvođenje najrazličitijih svakodnevnih životnih aktivnosti, ali i mnogih složenih kretnji šake i ramena u različitim zanimanjima , sportovima i slično. Kako bi bilo moguće , rame je anatomski građeno tako da je relativno velika glava nadlaktične kosti u doticaju s puno manjom zglobnom ploštinom na lopatičnoj kosti. Stoga je rameni zglob prilično nestabilan, pa kad ne bi postojali brojni ligamenti i mišići koji ga okružuju i daju mu dinamičku stabilnost (stabilnost pri izvođenju pokreta), i pri bezazlenoj kretnji rame bi moglo iskočiti iz svog ležišta. To se katkad i događa, kod tzv. habitualne luksacije ramena.
Fizikalna terapijaDa se to ne bi dogodilo , uz već spomenute brojne ligamente i mišiće, glavu nadlaktične kosti okružuje mišićno-tetivna struktura ( tzv., rotatorna manžeta-sastoji se od četiri mišića), koja daje dodatnu stabilnost ramenu pri izvođenju kretnji.Upravo su promjene mišića koji čine rotatornu manžetu jedan od najčešćih razloga koji dovode do bolnih sindroma ramena.
Bolovi u ramenu izrazito su jaki, tako da bolesnik obično nije u stanju pomaknuti ruku bez dodatnih bolova. Zbog bolova  su svi pokreti obično znatno ograničeni  i limitirane su osnovne životne aktivnosti , poput odijevanja ili osobne higijene. Tipično je vrlo bolna  i ograničena kretnja odmicanja ruke od tijela u rasponu od 60 do 120 stupnjeva, kad se zapravo i događa već spomenuto uklještenje dijelova i tada govorimo o tzv bolnom luku. Iznad 120 stupnjeva bol se obično gubi ili je blaža (zbog prestanka navedenog pritiska).


enske-ozljede.jpg
22/Nov/2017

Ozljeda Lumbalis centarKada govorimo o ozljedama i rekreaciji, najprije moramo definirati dva pojma: tko je rekreativac i što je to sportska ozljeda.
U sportskoj terminologiji rekreativac je onaj tko nema natjecateljskih ambicija, bavi se sportom zbog zadovoljstva i održavanja kondicije, što ujedno potiče druženje i zabavu, bez pojačana mentalnog i fizičkog opterećenja sudionika. Prema epidemiološkim istraživanjima, postotak sportskih rekreativaca u općoj populaciji danas je između 20 i 40 posto.
Svima je poznato da pola sata tjelesne aktivnosti dnevno može smanjiti rizike za razvoj nekih oboljenja i utjecati na opću kondiciju. Treba, međutim, naglasiti često zanemareni aspekt kod rekreacijskog sporta, a to je važnost pravilna zagrijavanja prije vježbanja i opuštanja na kraju vježbanja. Iako tijelo ne trpi isti stupanj mišićnog opterećenja kod rekreativaca kao kod natjecatelja, zahtjevi mišićno-koštanog sustava gotovo su isti u rekreacijskom i natjecateljskom sportu. Pogreške u istezanju, kao i preskakanje istezanja mišića, zglobova i vezivnog tkiva kod rekreativaca često uzrokuje tešku ozljede. Da bismo spriječili potencijalne ozljede u rekreacijskom sportu, valja voditi brigu i o podlozi te odgovarajućoj opremi, poput obuće i štitnika, bez obzira na to što vježbamo razonode.
Dekompresijska terapija kralježnice Lumbalis centarOzljeda se definira kao bilo koja vrsta ozljeđivanja ili oštećenja na ljudskom tijelu, bez obzira na način kojim je izazvana. Može biti prouzrokovana zbog prirode sporta ili okolinskih čimbenika. Ozljede mogu biti slučajne, namjerne od druge osobe ili nastaju samoozljeđivanjem u fiziološkom smislu naše tijelo ne razlikuje sportsku od ne sportske ozljede, odgovor organizma na ozljedu tkiva, kosti organa ili sustava je uvijek jednak. U pojedinim sportovima veća je učestalost određenih ozljeda zbog pokreta i kretnji koje sportaš izvodi (primjerice teniski lakat) ili učestalih kontakata s drugim sportašima u timskim sportovima ( udarci u rukometu). Nezahvalno je govoriti o učestalosti sportskih ozljeda, s obzirom na kontekstualne čimbenike (trening, natjecanje duljina izbivanja) i jačinu ozljede. U američkom nogometu pojavnost ozljeda je 100 posto, odnosno svaki će igrač barem jednom u karijeri doživjeti neku vrstu ozljede.


Foot-pain-Cuboid.jpg
22/Nov/2017

stopalo Stopalo se sastoji od ukupno 26 malih kostiju, međusobno povezanih mekotkivnim vezama i zglobovima. Po dužini stopala smješteno je 14 različitih mišića s pripadajućim tetivama i mekotkivna zadebljanja na hvatištima za kost. Zajedno formiraju oblik stopala i održavaju njegov uzdužni svod. Kakao stopalo ima složenu funkcionalno-anatomsku građu i strukturu, bol kao simptom može biti muskuloskeletna (vezana uz mišiće, kosti, zglobove, zglobne čahure, tetive, tetivne ovojnice ligamente i hvatišta), vaskularne (vezana uz arterije, vene i limfne žile) i neurološka (vezana uz živce i živčane ogranke).
Prema vrsti oboljenja, uobičajena je podjela na upalne i ne upalne bolesti stopala. Upalne bolesti su velika skupina oboljenja koja se javljaju ne samo s boli, nego i s izraženim upalnim promjenama (npr. povišeni upalni parametri u krvi, otečeni i bolni zglobovi, otečene i crvene pete…). Neke od njih su: osteoartritis, reumatoidni artritis, giht, psorijatični artritis….
U drugoj velikoj skupini ne upalnih bolesti stopala prevladavaju strukturalni, tj statički poremećaji kao nosioci najčešćih uzroka bolnih stopala odrasle dobi koje ćemo detaljno opisati u nastavku.
Funkcija stopala je prijenos težine na podlogu što se najbolje primjećuje u ciklusu hoda, kad se u jednoj fazi ciklusa oslanjamo na jedno stopalo, ili još izraženije, prilikom trčanja.
stopaloStrukturalni poremećaj praćeni se poremećajem raspodjele opterećenja  se preko gležnja prenosi na stražnji dio stopala (petu) i duž svoda stopala. Kad zdravog stopala opterećenja se preko gležnja prenose na stražnji dio stopala ( petu) i duž svoda stopala na prednji dio stopala (glavice metatarzalnih kostiju, nalaze se u prednjem dijelu stopala na mjestu gdje započinju nožni prsti).
Deformacija stopala ( ispušteno stopalo, zakrivljeni prsti, oštećenja i nedostaci dijelova stopala kao posljedica ozljede, bolesti ili prijeloma, slabost mišića stopala…) mijenjaju biomehaničke odnose i uzrokuju poremećaj statičkog opterećenja stopala, tako da pojedini dijelovi stopala bolnim simptomima upozoravaju na problem. Bol je u početku povremena i javlja se sporadično tijekom dana (nakon hodanja ili stajanja, ujutro pri ustajanju iz kreveta , navečer ili tijekom noći), da bi se s vremenom i bez liječenja prešla u kroničnu bol koja je izražena i u mirovanju. Po karakteru bol može biti tupa, žareća, uz promjenu osjeta, s osjećajem hladnoće, difuzna ili lokalizirana, samo u prednjem ili stražnjem dijelu stopala ili duž njegova unutarnjeg ruba.
Razlučiti uzrok boli
Kako bi se diferencijalno-dijagnostički otkrilo uzrok boli, fizijatar treba obaviti klinički pregled i uzeti anamnestičke podatke, te na temelju dobivenih informacija utvrditi mjesto boli i karakter tegoba. Katkad će biti potrebno učiniti i dodatne slikovne pretrage drugih regija tijela (npr. rtg, UVZ, MR). Ovisno o uzroku , mogu se zatražiti i laboratorijske pretrage krvi i mokreće (upalni parametri, kompletna krvna slika, reuma faktor, mokraćna kiselinau serumu i mokraći…)
Liječenje
Liječenje bolnih stopala ovisi o uzroku i individualnim tegobama. Katkad je dovoljna samo promjena obuće, npr. zamijeniti cipelu s visokom petom.
Kod strukturalnih poremećaja nastoji se ispraviti poremećenu raspodjelu opterećenja i liječiti bolne sindrome. Nakon analize stopala, odlučuje se o načinu korekcije opterećenja, uz kontrolu pokreta, smanjenje pogoršanja deformacije i korekciju hoda. U tom slučaju tegobe se mogu umanjiti ortopedskim ulošcima, jastučićima ili ortopedskim cipelama, koji rasterećuju bolni dio stopala.
Lumbalis centarFizikalna terapija
Liječenje bolnih sindroma uključuje fizikalne procedure, koje se individualno određuju u ovisnosti o tegobama i zdravstvenom stanju pacijenta, te medikamentozno liječenje, koje podrazumijeva lijekove s protuupalnim djelovanjem i djelovanjem protiv boli, respektirajući dnevnik boli, karakter boli i zdravstveno stanje pacijenta. Mogu se primijeniti sistemski, u obliku tablete ili lokalno kao topički  preparat na bolno mjesto, primjerice Deep Relief gel.


Osteoartritis.jpg
22/Nov/2017

osteoartritisDegenerativna bolest zglobova (artroza, osteoartroza, osteoartritis -OA) najčešća je zglobna bolest uopće, te najčešći uzrok funkcijskog oštećenja lokomotornog sustava. Karakteriziraju je žarišni gubici zglobne hrskavice, stvaranje nove kosti neposredno ispod oštećene hrskavice i na krajevima zgloba u vidu koštanih izdataka (osteofita). Osteoartritis je rezultat mehaničkih i bioloških zbivanja koji narušavaju normalan tijek razgradnje i izgradnje zglobne hrskavice i subsubhondralne kosti. Može biti uzrokovan mnogim činiteljima, uključujući genetske, razvojne, metaboličke i traumatske a zahvaća sva tkiva dvodijelnih zglobova. Manifestira se kroz morfološke, biomehaničke, molekularne i biokemijske promjene zglobna hrskavice, koje dovode do smekšanja, stvaranja raspuklina i većih defekata hrskavice i njezina gubitka, ali i zgušnjavanja koštanog dijela ispod oštećene hrskavice te stvaranja osteofita i subhondralnih cista. Kliničke manifestacije očituju se kao bol u zglobu, zakočenost, ograničenje pokreta i čujno škripanje pri pokretima, uz povremenu oteklinu zgloba s različitim stupnjem lokalne upale.
Iako je degenerativna bolest zglobova češća kod žena, zahvaća i muškarce i žene svih etničkih grupa, u gotovo svim zemljopisnim područjima.
OsteoartritisArtroze se dijele na primarne, kojima nije razjašnjen postanak i sekundarne, kad se njihov nastanak može povezati s nekom uzrokom, pretežito biomehaničke naravi. Proces se primarno odigrava na zglobnoj hrskavici. Najprije se na njezinoj površini javljaju sitne pukotine, koje postupno postaju sve veće i dublje, zahvaćajući sve veći dio hrskavice. S vremenom se stvaraju žarišni, zatim i difuzni defekti do duboko u hrskavicu, sve do subhondralne kosti. Dakle hrskavica se stanjuje i ogoljava, a na periferiji zgloba reaktivno buja nova kost i stvaraju se koštani izdaci. Povremeno se javlja i oteklina uz pojačanu bolnost zgloba (mehanička upala), zbog pokušaja organizma da odstrani oštećene dijelove kosti i hrskavice. Često se u takvim slučajevima govori o dekompenziranoj artrozi. Druge promjene zglobnih struktura uključuju degeneraciju meniska u koljenu i smanjenje mišićne mase oko zgloba.

 


919_Ankle_Feet_Joints-904x1024.jpg
22/Nov/2017

zglobPomični su spojevi pravi zglobovi, a ti su articulationes synoviales. Zglobna tijela čine krajevi dvaju ili više kostiju koji su obloženi tankim slojem glatke i sjajne zglobne hrskavice. Zglobna hrskavica, cartilago articularis, smanjuje trenje i istodobno elastičnošću ublažava i pritisak i opterećenja. Trenje dodatno smanjuje sluzna tekućina u zglobu, synovia, koja zglobne plohe podmazuje i čini skliskima. Zglobna čahura, capsula articularis, potpuno okružuje i nepropusno zatvara cijeli zglob. Sveze, ligamenta, tvore usporedni snopovi čvrstoga veziva s kolagenim i elastičnim vlaknima. Sveze se nalaze izvan zglobne čahure te povezuju i međusobno učvršćuje kosti ili pak uza kost pretežu tetive mišića na mjestima gdje one prelaze preko zglobova. Sluzna vreće,  bursae sinoviales, obično su razmještene u blizini zglobova i nalaze se pod kožom ili u dubini gdje postoji neko trenje potpornog tkiva. Zglobove razvrstavamo prema obliku zglobnih ploha i opsegu gibanja.
Vrste zgloba:

  • Ravni zglob-ima uglavnom ravne zglobne plohe koje se međusobno pomiču klizanjem. Takvi su zglobovi među pojedinim kostima šake i stopala.
  • Obrtni zglob-ima zglobna tijela poput dijelova punog i šupljeg valjka, koja su postavljena u smjeru uzdužne osi kosti, te omogućavaju vrtnju. Takvi su zglobovi palčane i lakatne kosti te zglob atlas i zub obrtača.
  • Kutni zglob-ima zglobna tijela poput dijelova punog i šupljeg valjka. Takvi su zglobovi koljena i lakta.
  • Sedlasti zglob-zglobna tijela međusobno točno pristaju pa je gibanj moguće u svim smjerovima, osim vrtnje i ograničeno je samo svezama. Takav je zglob između prve kosti zapešća i trapezne kosti.
  • Jajoliki zglob-gibanje je moguće u svim smjerovima, osim obrtaja i ograničeno je svezama. Takvi su ručni zglob i zglob zatiljne kosti s kralješkom glavonošom.
  • Kuglasti zglob-ima zglobnu plohu poput šuplje kugle, a drugo je zglobno tijelo dio pune kugle. Gibanje je moguće u svim smjerovima. Takvi su zglobovi ramena i kuka.

rame-presjek.jpg
22/Nov/2017

rame

Rame je najpokretljiviji zglob ljudskog tijela. Bez obzira na to što nije pod stalnim opterećenjem ( kao zglob kuka ili koljena), ipak su značajne sile koje djeluju na njega već i za uobičajenih životnih aktivnosti. U sportovima kao što su rukomet, vaterpolo, odbojka, ili
tenis opterećenja zgloba ramena prilično su izražena, zbog čega je rame jako podložno ozljedama.

Ozljede ramena po ozbiljnosti se kreću od najjednostavnijih uganuća preko istegnuća tetiva ili ligamenata, sve do iščašenja ramena ili puknuća tetiva (tetive rotatorne manžete) što dovodi do funkcionalne nemoći i nemogućnosti nastavka sportske karijere. Valja navesti još ozljede koje nastaju zbog prilagodbe tijela zahtjevima sporta.

 IŠČAŠENJE (LUKSACIJA) RAMENA
Najčešće se događa prilikom pada ili u sportovima s tjelesnim kontaktom. Kombinacija vanjske rotacije ramena u uzdignutom položaju dovodi do iskakanja ramena, najčešće prema naprijed. Ozljeda je jako bolna i praćena nemogućnošću pomicanja ruke u ramenu.
Drugo često iščašenje koje susrećemo je ozljeda zgloba između ključne kosti i lopatice. U većini slučajeva, kod kojih dolazi do istegnuća ligamenata navedenog zgloba,liječenje se sastoji u mirovanju, primjeni leda i fizikalne terapije, koja znatno ubrzava oporavak.

rame
rame

 PREOPTEREĆENJE
Takva oštećenja vrlo su česta u tenisu i zapravo su posljedica funkcionalne prilagodbe tenisača zahtjevima sporta- u želji za postizanjem što jačeg udaraca (servisa ili šuta), sportaš povećava opseg pokreta ramena.To dovodi do povećanja vanjske rotacije ramena, ali i kontrakture prednjih dijelova zglobne čahure. Slijedi postupno oštećenje tetive bicepsa i otkidanje njegova hvatišta od kosti a samim time dolazi do tzv sindroma mrtve ruke.

SINDROM BOLNOG RAMENA
Ovaj sindrom jedan je od najčešćih razloga zbog kojih se pacijenti obraćaju liječniku. Izraz koji se u praksi još upotrebljava-periarthritis humeroscapoularis-zapravo i nije najprecizniji, s obzirom na to da obuhvaća nekoliko različitih bolnih sindroma u području ramena. Bolno rame najčešće se javlja kod muškaraca.

 


Copyright © Lumbalis 2016. Sva prava pridržana.