Vijesti iz Lumbalisa

Obavijesti i akcije

knee.jpg
22/Nov/2017

koljeno LumbalisDošlo je vrijeme zimskih praznika i gužvi na skijaškim stazama. Nažalost mnogo je onih koji će ozlijediti koljeno te će nakon praznika obilaziti fizioterapeute. U prilog činjenici da je koljeno dio tijela koji skijaši najčešće ozljeđuju govore i statistički pokazatelji -od ukupnog broja ozlijeđenih skijaša proteklih godina na ozljedu koljena odnosi se između 30 i 40 posto ozljeda.
 Lokalizacija-Najčešće su ozljede u području križnih i postraničnih ligamenata. Može doći do ozljede samog ligamenta ili spoja ligamenata za kost, odnosno hvatište . Posljedica ozljede ligamenata koljena je nestabilnost, koja ovisi o ozlijeđenom ligamentu ( prednja, stražnja ili postranična nestabilnost). Nestabilnost može biti jednosmjerna ili višesmjerna, kad je riječ o udruženim ozljedama više ligamenata koljena.
Stupanj i obim ozljede– Najlakša ozljeda je distenzija (rastezanje) ligamenata, kad se ne narušava kontinuitet, nego je riječ o istegnuću. Istegnuće udruženo s djelomično pokidanim nitima svrstava se u djelomične ili parcijalne rupture. U oba slučaja dolazi do slabljenja snage ligamentnog ostatka, što izaziva povećanje nestabilnosti zgloba. Zadnji stupanj ozljede je potpun prekid ili ruptura anatomskih niti ligamenata, koji rezultira potpunom nestabilnošću zgloba. Nestabilnost se dokazuje u kliničkom i funkcionalnim testovima, ali i radiološkom tehnikama.
Smanjena funkcionalnost. U trenutku ozljeđivanja ligamenata može doći i do ozljeđivanja mekih česti koje su prožete krvožilnim strukturama i osjetilnim živčanim tjelešcima i nitima. To mogu biti zglobna ovojnica, masni jastučići (burze), meniskualni hrskavični aparat, tetivna hvatišta i tetive mišića ili koštanog tkiva natkoljenice i potkoljenice.
ranoj fazi, neposredno nakon ozljede, prevladavaju vrlo jaka bolnost, otok koljena, redukcija gibljivost zgloba i nemogućnost hoda.
Koljeno Lumbalis centarU kasnijoj fazi javlja se i gubitak mišićne mase i snage mišića natkoljenice te smanjenje  zglobne pokretljivosti, što se može razviti u kontrakturu( zakočenje) te na kraju dolazi do gubitka osjećaja za zglobni stabilitet, što je propriocepcijski nedostatak. Sve to dovodi bolesnika u stanje smanjene funkcionalnosti, što je veliki zdravstveni, psihološki, radni i općenito životni problem.
Fizioterapijska procjena i strategija
Pravac i izbor liječenja, kao i trajanje fizioterapeutskog liječenja i povratak u normalne životne aktivnosti ozlijeđene osobe, ovise o lokalizaciji, stupnju, obimu i intenzitetu ozljede ligamenata i ostalih struktura koljena. Uz dobru specijalističku dijagnostiku, poželjan je problemski pristup u smislu fizioterapeutske procjene stanja koljena pri zaprimanju na fizioterapiju, što pomaže odrediti strategiju u fizioterapiji stabilizacije koljena. Krajnji cilj je umanjivanje problema nastalih nakon ozljede, tj. simptoma koji dominiraju i čine kliničku sliku manifestom.


GRUDI-I-TRBUH-AN.jpg
22/Nov/2017

Mišići anatomija
Mišići anatomija

Mišići su sastavni dio svakog ljudskog tijela, a odgovorni su za kretanje i sastoje se od dviju skupina vlakana. U prvu skupini spadaju spora mišićna vlakna koja se koriste prilikom dugotrajnih aktivnosti, gdje je važna izdržljivost, dok drugu skupinu čine  brza mišićna vlakna, koja se aktiviraju kad je za obavljanje rada potrebno više od 25% vaše maksimalne snage. Većina ljudi ima skoro pa  jednak broj sporih i brzih mišićnih vlakana. Vrhunski sportaši su  dakako iznimka – oni po samom rođenju imaju drugačiji omjer sporih i brzih mišićnih vlakana. Tako npr. daroviti maratonac vjerojatno ima veći broj sporih mišićnih vlakana, dok olimpijski pobjednik u utrci na 100 metara ima veći brojem brzih mišićnih vlakana.

Na sam dan začeća ljudski genetski kod odredio je tri ključne stvari na koje se ne može utjecati:
– maksimalni broj mišićnih vlakana
– postotak brzih i sporih mišićnih vlakana
– oblik mišića kad se u potpunosti razviju
Ako neko nije  rođen za ekipu sprinterske štafete, taj cilj nažalost ne može niti postići.
Oni ekstremno dobri sportaši-najbrži i najsnažniji imali su i više no odlične preduvjete već u
trenutku kad je spermi uplivao u jajnu stanicu. Ali bez obzira na sve genetske predispozicije, uz pravi trud i pravilan rad, možete uvijek biti uspješniji no što ste danas.
Građa mišića. Neki mišići su cijelom svojom dužinom mesnati i na kost se hvataju kratkim vezivnim završecima. Većina mišića se na jednoj ili obje strane na kost hvata vezivnom vrpcom. Kad je vrpca okrugla zove se tetivom, tendo, a kad je vrpca pločasta, onda se zove aponeurosis (primjerice, aponeuroze mišića trbušne stijenke). Tetiva je građena od snopa paralelnih kolagenih vlakana koji imaju valovit smjer, a između njih su stisnuti fibrociti. Snopovi vlakana su obavijeni rijetkim vezivom (peritendineum internum), a površinu tetive obavija vezivna ovojnica (peritendineum externum). Kolagena vlakna nisu rastezljiva no zbog valovitog oblika se u kontrakciji mišića mogu izravnati. Na kost se drže tako da uraštaju u periost ili uraštaju direktno u kost preko Sharpeyevih vlakana.

leđa
Leđa

Mišićni trbuh može biti prekinut tetivom, tendo intermedius, tako da mišić ima dva trbuha (primjerice m. digastricus). Tetivne vrpce mogu biti umetnute na više mjesta duž mišićnog trbuha, tako da tvore tetivne intersekcije, intersectiones tendineae (primjerice m. rectus abdominis). Tetivni završetak može biti i u obliku luka, arcus tendineus (primjerice m. soleus). Mišić se može svijati oko koštane izbočine kao kolotur, tako da na njemu opisujemo posebnu tvorbu, trochlea muscularis (primjerice m. obliquus superior bulbi). Mišićni trbuh i vezivna tetiva imaju različite uloge u radu mišića. Tetive mogu izdržati veliko opterećenje, ali su, zbog slabe opskrbe krvlju, jako osjetljive na upalu i mogu odumrijeti. Mišićni dio je elastičniji, bolje prokrvljen i slabije otporan na infekciju. Pretežito mišićni i pretežito tetivni završeci mišića imaju različito djelovanje na kost na koju se hvataju. Mišićna hvatišta su šira a sila se s njih na kost prenosi na veću površinu, tako da ne ostavljaju traga na kosti. Tetivni se završeci vežu na maloj površini tako da se tamo razvijaju velika opterećenja. Zato tetivni završeci mišića izvlače kvrge, grebene i hrapavosti. Tetive su strahovito jake: tetiva poprečnog obujma od 6 cm2 može izdržati masu od 4 do 8 tisuća kilograma. Tetivne niti nisu usporedne nego isprepletene, tako da se sila mišićnog dijela prenosi na sve dijelove tetive.

Mišićne tetive se obično hvataju na proksimalni kraj kosti, blizu osi pokreta. Tako pomažu održavanje krajeva kostiju u zglobu i učvršćuju ih. Kad se kontrahiraju izazivaju pokret distalnog (slobodnog) kraja kosti. Neki se mišići hvataju bliže sredini dijafize kosti, a neki bliže kraju kosti.


bol-u-listovima.jpg
22/Nov/2017

upala tetiveUZROK tendinitisa je upala tetiva i njihovih spojeva s mišićima.Najčešći uzroci pojave tendinitisa su preopterećenje ili opetovano ponavljanje istih pokreta pri reakcijskim ili sportskim aktivnostima.Čimbenici rizika uključuju opetovane pokrete, traumu, termalnu ozljedu tetive, upotrebu nekih antibiotika i pušenja.Tendinitis se može javiti i u ljudi koji boluju od reumatoidnog artritisa, pretilosti i dijabetesa.Najčešći pojavni oblici tendinitisa su: medijalni epikondilitis (golferski lakat) ili upala vanjskih tetiva lakatnog zgloba: lateralni epikondilitis (teniski lakat) ili upala vanjskih tetiva lakatnog zgloba:tendinitis ramenog zgloba (plivačko rame, tenisko rame) ili upala tetive koje su povezane sa skupinom mišića koji kontroliraju okretanje ramena: klacifikacijski tendinitis koji nastaje zbog naslaga kalcija u području ramenog zgloba: tendinitis ramenih tetiva vezanih uz mišiće nadlaktice kojemu je najčešći uzrok istrošenost tkiva tijekom vremena ili zbog preopterećenost: patelarni tendinitis (skakačko koljeno) ili upala tetiva koje povezuju čašicu koljena goljenicom, jačom kosti potkoljenice, kao posljedica čestog skakanja ili trčanja: tendinitis tetive vezane za zakoljenični mišić, izazvan čestim trčanjem ili hodanjem nizbrdo: ahilova tetiva, ili upala tetive smještene na spoju pete i potkoljenice čija je upala također najčešća posljedica čestog trčanja nizbrdo, skakanja ili drugih aktivnosti koje opterećuju mišiće potkoljenice: upala bočnih tetiva na spoju potkoljenice stopala (tendinitisperonijalni tendinitis ) najčešće kao posljedica aktivnim bavljenjem sportom i iščašenja skočkog zgloba te DE Quervainov tenosinovitis,
bolna upala zapešća na strani do palca, uzrokovana opetovanim pokretima zapešća i šake.
SIMPTOM tendinitisa je bol koja se opetovanim pokretima obično pogoršava ali može se nastavljati i u mirovanju.Može biti praćena i blagim oteklinom.


kinesio_03.jpg
22/Nov/2017

Temeljne funkcije i učinci kinesio tapinga

K-tape1. Poboljšanje funkcije mišića: npr. nakon rupture mišića, tekućina koja tom prilikom nastaje u međustaničnom prostoru prouzročuje povećanje pritiska, javljaju se bolovi, oticanje i povećanje tonusa mišića.
2. Poboljšanje cirkulacije tjelesnih tekućina: npr. kod oštećenja tkiva dolazi do izlijevanja tekućina u određenom području, što rezultira upalnom reakcijom.
3. Redukcija boli: lijepljenje trake potiče podražaj mehanoceptora na koži. Nastali signali putem mehanoceptora stižu u leđnu moždinu, aktiviraju stanice za kontrolu u moždanom deblu i time smanjuju jačinu osjećaja boli u mozgu.

4. Podupiranje funkcije zgloba: različitim načinom postavljanja kinesio tapinga utječe se na mišićni tonus,korigiraju se nejednakosti i asimetrije, čime nastaje ravnoteža u mišićnim grupama. Stimuliranjem proprioceptora postiže se bolji osjećaj pokreta. Funkcionalno i mehaničko korigiranje pružaju pasivnu potporu, a time i poboljšanje funkcije zgloba.

 


kinesio_03.jpg
22/Nov/2017

kinesio_03

U modernoj medicini u posljednjih nekoliko godina razvijaju se sve učinkovitije metode liječenja, u koje je svrstan i kinesio taping. Ova metoda nije ograničena isključivo na probleme s mišićima i zglobovima, nego nudi mogućnost šire primjene, kao što je liječenje migrene, edema, inkontinencije i menstrualnih bolova, kao preventivna mjera kod rekreativnog bavljenja sportom te u vrhunskom sportu.

Temeljne ideje razvio je 70-ih godina prošlog stoljeća Japanac Kenzo Kase na temelju svog kliničkog iskustva prilikom čega je utvrdio da mnogi bolovi rezultiraju iz funkcijskih smetnji mišića i tkiva u području zglobova i njihova međusobnog narušenog sklada. Problemi sa zglobovima postaju učestaliji zbog nesrazmjerne snage i fleksibilnosti mišića oko zgloba. Metoda je razvijena i usavršavana gotovo 25 godina.

Zašto je kinesio taping metoda toliko učinkovita u liječenju boli?

Kod upale mišića prostor između kože i mišića je smanjen, iz čega proizlazi smanjen protok limfne tekućine. Limfni zastoj vrši kompresiju i nadražuje receptore boli u koži, što vodi k lokalnom stvaranju boli. Ako se koža u zahvaćenom području prije i tijekom stavljanja trake rastegne, prilikom povratka u prvobitno stanje zajedno s nalijepljenom trakom napravit će se valovi, kožni nabori.
Taj efekt kože je najvažniji temelj kinesio taping metode. Kroz podizanje kože povećava se prostor između kože i subkutanog tkiva, što omogućava slobodan protok limfe u limfni sustav. Time se smanjuje nadražaj receptora, što rezultira smanjenjem i prestankom bola. Ova učinkovita metoda liječenja postala je sastavni dio prevencije i rehabilitacije na svjetskim prvenstvima, olimpijskim igrama i različitim sportskim natjecanjima.


Copyright © Lumbalis 2016. Sva prava pridržana.