Vijesti iz Lumbalisa

Obavijesti i akcije

Foot-pain-Cuboid.jpg
23/Sep/2017

stopalo Stopalo se sastoji od ukupno 26 malih kostiju, međusobno povezanih mekotkivnim vezama i zglobovima. Po dužini stopala smješteno je 14 različitih mišića s pripadajućim tetivama i mekotkivna zadebljanja na hvatištima za kost. Zajedno formiraju oblik stopala i održavaju njegov uzdužni svod. Kakao stopalo ima složenu funkcionalno-anatomsku građu i strukturu, bol kao simptom može biti muskuloskeletna (vezana uz mišiće, kosti, zglobove, zglobne čahure, tetive, tetivne ovojnice ligamente i hvatišta), vaskularne (vezana uz arterije, vene i limfne žile) i neurološka (vezana uz živce i živčane ogranke).
Prema vrsti oboljenja, uobičajena je podjela na upalne i ne upalne bolesti stopala. Upalne bolesti su velika skupina oboljenja koja se javljaju ne samo s boli, nego i s izraženim upalnim promjenama (npr. povišeni upalni parametri u krvi, otečeni i bolni zglobovi, otečene i crvene pete…). Neke od njih su: osteoartritis, reumatoidni artritis, giht, psorijatični artritis….
U drugoj velikoj skupini ne upalnih bolesti stopala prevladavaju strukturalni, tj statički poremećaji kao nosioci najčešćih uzroka bolnih stopala odrasle dobi koje ćemo detaljno opisati u nastavku.
Funkcija stopala je prijenos težine na podlogu što se najbolje primjećuje u ciklusu hoda, kad se u jednoj fazi ciklusa oslanjamo na jedno stopalo, ili još izraženije, prilikom trčanja.
stopaloStrukturalni poremećaj praćeni se poremećajem raspodjele opterećenja  se preko gležnja prenosi na stražnji dio stopala (petu) i duž svoda stopala. Kad zdravog stopala opterećenja se preko gležnja prenose na stražnji dio stopala ( petu) i duž svoda stopala na prednji dio stopala (glavice metatarzalnih kostiju, nalaze se u prednjem dijelu stopala na mjestu gdje započinju nožni prsti).
Deformacija stopala ( ispušteno stopalo, zakrivljeni prsti, oštećenja i nedostaci dijelova stopala kao posljedica ozljede, bolesti ili prijeloma, slabost mišića stopala…) mijenjaju biomehaničke odnose i uzrokuju poremećaj statičkog opterećenja stopala, tako da pojedini dijelovi stopala bolnim simptomima upozoravaju na problem. Bol je u početku povremena i javlja se sporadično tijekom dana (nakon hodanja ili stajanja, ujutro pri ustajanju iz kreveta , navečer ili tijekom noći), da bi se s vremenom i bez liječenja prešla u kroničnu bol koja je izražena i u mirovanju. Po karakteru bol može biti tupa, žareća, uz promjenu osjeta, s osjećajem hladnoće, difuzna ili lokalizirana, samo u prednjem ili stražnjem dijelu stopala ili duž njegova unutarnjeg ruba.
Razlučiti uzrok boli
Kako bi se diferencijalno-dijagnostički otkrilo uzrok boli, fizijatar treba obaviti klinički pregled i uzeti anamnestičke podatke, te na temelju dobivenih informacija utvrditi mjesto boli i karakter tegoba. Katkad će biti potrebno učiniti i dodatne slikovne pretrage drugih regija tijela (npr. rtg, UVZ, MR). Ovisno o uzroku , mogu se zatražiti i laboratorijske pretrage krvi i mokreće (upalni parametri, kompletna krvna slika, reuma faktor, mokraćna kiselinau serumu i mokraći…)
Liječenje
Liječenje bolnih stopala ovisi o uzroku i individualnim tegobama. Katkad je dovoljna samo promjena obuće, npr. zamijeniti cipelu s visokom petom.
Kod strukturalnih poremećaja nastoji se ispraviti poremećenu raspodjelu opterećenja i liječiti bolne sindrome. Nakon analize stopala, odlučuje se o načinu korekcije opterećenja, uz kontrolu pokreta, smanjenje pogoršanja deformacije i korekciju hoda. U tom slučaju tegobe se mogu umanjiti ortopedskim ulošcima, jastučićima ili ortopedskim cipelama, koji rasterećuju bolni dio stopala.
Lumbalis centarFizikalna terapija
Liječenje bolnih sindroma uključuje fizikalne procedure, koje se individualno određuju u ovisnosti o tegobama i zdravstvenom stanju pacijenta, te medikamentozno liječenje, koje podrazumijeva lijekove s protuupalnim djelovanjem i djelovanjem protiv boli, respektirajući dnevnik boli, karakter boli i zdravstveno stanje pacijenta. Mogu se primijeniti sistemski, u obliku tablete ili lokalno kao topički  preparat na bolno mjesto, primjerice Deep Relief gel.


thoracic_spine_anatomy021.jpg
23/Sep/2017

KralježnicaPrsna ili torakalna kralježnica sastoji se od 12 kralježaka. Na trupove prsnih kralježaka naslanjaju se rebra i po dva na svaki trup kralješka. Rebra se s prednje strane prsnog koša hvataju za prsnu kost. Trup prsnih kralježaka je visok i trokutast, a otvor kralješka u obliku stražnjeg okrugao i kroz njega prolazi leđna moždina. Visina i širina trupova prsnih kralježaka povećavaju se od gornjih prema donjim, što je prilagođeno povećanju opterećenja koja moraju izdržati. Mali zglobovi između kralježaka postavljeni su okomito u poprečnoj ravnini. Takav oblik kralježaka omogućuje čvrstoću, te je shodno tome, uloga prsne kralježnice uglavnom potporna, dok su pokreti među kralješcima općenito mali. Malo su veća u donjim nego u gornjim segmentima. Zbog anatomskih specifičnosti donjih torakalnih kralježaka, više od 50% prijeloma cijele kralježnice zahvaća regiju 11 i 12 torakalnog te prvog slabinskog kralješka, što u kliničkoj anatomiji čini posebnu cjelinu koja se naziva torakolumbalni prijelaz.
Zašto boli? Bol u torakalnoj kralježnici može biti povezana s promjenama koje uključuju samu kralježnicu i pripadajuće strukture, ali i probavni sustav, srce,  pluća ili bubrege, kada govorimo o prenesenoj boli. Torakalna kralježnica često je mjesto upalnih i degenerativnih promjena, ali uzroci boli mogu bili i zarazne bolesti (npr. turbekuloza), tumori ( češće metastaze nego primarni tumori ) ili metaboličke promjene (npr osteoporoza).
Torakalna kralježnicaDegenerativne promijene u torakalnoj kralježnici češće su u starijoj dobi, a posebna forma karakterizirana stvaranjem velikih koštanih izraslina koje premošćuje prostore između kralježaka je difuzna idiopatska hiperostotska spondiloza (DISH). Kod širenja bolova uzduž rebara uzroci su najčešće koštani izdanci ili izbočeni intervertebralni disk kao posljedica degenerativnih promjena. U primarnoj ili sekundarnoj osteoporozi uzrok boli u torakalnoj kralježnici je kompresivni prijelom trupa kralješka, koji može nastati i bez ikakve traume ili na minimalnu traumu. Neposredni čimbenici koji dodatno pridonose bolovima su deformacija kralježnice, sekundarne degenerativne promjene i promjene u području meko tkivnih struktura (npr. spazam mišića). Bol u torakalnoj kralježnici može imati  ishodište i u lošem držanju uzrokovanom dugotrajnim statičkim opterećenjem, npr sjedenjem.


Osteoartritis.jpg
23/Sep/2017

osteoartritisDegenerativna bolest zglobova (artroza, osteoartroza, osteoartritis -OA) najčešća je zglobna bolest uopće, te najčešći uzrok funkcijskog oštećenja lokomotornog sustava. Karakteriziraju je žarišni gubici zglobne hrskavice, stvaranje nove kosti neposredno ispod oštećene hrskavice i na krajevima zgloba u vidu koštanih izdataka (osteofita). Osteoartritis je rezultat mehaničkih i bioloških zbivanja koji narušavaju normalan tijek razgradnje i izgradnje zglobne hrskavice i subsubhondralne kosti. Može biti uzrokovan mnogim činiteljima, uključujući genetske, razvojne, metaboličke i traumatske a zahvaća sva tkiva dvodijelnih zglobova. Manifestira se kroz morfološke, biomehaničke, molekularne i biokemijske promjene zglobna hrskavice, koje dovode do smekšanja, stvaranja raspuklina i većih defekata hrskavice i njezina gubitka, ali i zgušnjavanja koštanog dijela ispod oštećene hrskavice te stvaranja osteofita i subhondralnih cista. Kliničke manifestacije očituju se kao bol u zglobu, zakočenost, ograničenje pokreta i čujno škripanje pri pokretima, uz povremenu oteklinu zgloba s različitim stupnjem lokalne upale.
Iako je degenerativna bolest zglobova češća kod žena, zahvaća i muškarce i žene svih etničkih grupa, u gotovo svim zemljopisnim područjima.
OsteoartritisArtroze se dijele na primarne, kojima nije razjašnjen postanak i sekundarne, kad se njihov nastanak može povezati s nekom uzrokom, pretežito biomehaničke naravi. Proces se primarno odigrava na zglobnoj hrskavici. Najprije se na njezinoj površini javljaju sitne pukotine, koje postupno postaju sve veće i dublje, zahvaćajući sve veći dio hrskavice. S vremenom se stvaraju žarišni, zatim i difuzni defekti do duboko u hrskavicu, sve do subhondralne kosti. Dakle hrskavica se stanjuje i ogoljava, a na periferiji zgloba reaktivno buja nova kost i stvaraju se koštani izdaci. Povremeno se javlja i oteklina uz pojačanu bolnost zgloba (mehanička upala), zbog pokušaja organizma da odstrani oštećene dijelove kosti i hrskavice. Često se u takvim slučajevima govori o dekompenziranoj artrozi. Druge promjene zglobnih struktura uključuju degeneraciju meniska u koljenu i smanjenje mišićne mase oko zgloba.

 


919_Ankle_Feet_Joints-904x1024.jpg
23/Sep/2017

zglobPomični su spojevi pravi zglobovi, a ti su articulationes synoviales. Zglobna tijela čine krajevi dvaju ili više kostiju koji su obloženi tankim slojem glatke i sjajne zglobne hrskavice. Zglobna hrskavica, cartilago articularis, smanjuje trenje i istodobno elastičnošću ublažava i pritisak i opterećenja. Trenje dodatno smanjuje sluzna tekućina u zglobu, synovia, koja zglobne plohe podmazuje i čini skliskima. Zglobna čahura, capsula articularis, potpuno okružuje i nepropusno zatvara cijeli zglob. Sveze, ligamenta, tvore usporedni snopovi čvrstoga veziva s kolagenim i elastičnim vlaknima. Sveze se nalaze izvan zglobne čahure te povezuju i međusobno učvršćuje kosti ili pak uza kost pretežu tetive mišića na mjestima gdje one prelaze preko zglobova. Sluzna vreće,  bursae sinoviales, obično su razmještene u blizini zglobova i nalaze se pod kožom ili u dubini gdje postoji neko trenje potpornog tkiva. Zglobove razvrstavamo prema obliku zglobnih ploha i opsegu gibanja.
Vrste zgloba:

  • Ravni zglob-ima uglavnom ravne zglobne plohe koje se međusobno pomiču klizanjem. Takvi su zglobovi među pojedinim kostima šake i stopala.
  • Obrtni zglob-ima zglobna tijela poput dijelova punog i šupljeg valjka, koja su postavljena u smjeru uzdužne osi kosti, te omogućavaju vrtnju. Takvi su zglobovi palčane i lakatne kosti te zglob atlas i zub obrtača.
  • Kutni zglob-ima zglobna tijela poput dijelova punog i šupljeg valjka. Takvi su zglobovi koljena i lakta.
  • Sedlasti zglob-zglobna tijela međusobno točno pristaju pa je gibanj moguće u svim smjerovima, osim vrtnje i ograničeno je samo svezama. Takav je zglob između prve kosti zapešća i trapezne kosti.
  • Jajoliki zglob-gibanje je moguće u svim smjerovima, osim obrtaja i ograničeno je svezama. Takvi su ručni zglob i zglob zatiljne kosti s kralješkom glavonošom.
  • Kuglasti zglob-ima zglobnu plohu poput šuplje kugle, a drugo je zglobno tijelo dio pune kugle. Gibanje je moguće u svim smjerovima. Takvi su zglobovi ramena i kuka.

bones1.jpg
23/Sep/2017

kostiKosti nisu samo čvrsti, nosivi stup tijela, nego je koštano tkivo iznimno metabolički aktivno i u neprestanom dinamičkom procesu izgradnje i razgradnje. Cijelog života stari i istrošeni dijelovi kosti zamjenjuju ne novima održavajući tako zdrav i čvrst kostur. Svaki stupanj razvoja tijela počevši od samog rasta i razvoja ploda u maternici, preko djetinjstva i adolestencije i u kasnijim životnim fazama ima svoju brzinu pregradnje kosti. Smatra se da se oko tridesete godine života dostiže vršna koštana masa (ukupna količina koštanog tkiva). U kasnijim godinama života razgradnja kostiju postupno nadvladava izgradnju pa se koštana masa i gustoća kostiju smanjuju.
Osnovna funkcija kosti

  • Daje potporu tijelu
  • Zaštićuje pojedine tjelesne šupljine
  • Služi kao insercija (hvatište) mišićima
  • Sudjeluje u metabolizmu organizma i regulaciji njegovih elektrolita (prije svega kalcija)

U svim šupljinama koštanog tkiva nalazi se koštana moždina koja s jedne strane sadrži stanice potrebne za metabolizam kosti, a s druge strane sadržava matične stanice krvi koje su nužne za stvaranje krvnih stanica. Stoga je koštana srž najaktivnije tkivo u organizmu. Kosti se sastoje od organskog i anorganskog dijela. Najveći dio organskog dijela kosti čine kolagenska vlakna (vezivno tkivo). U prosječnoj kompaktnoj kosti oko 30 % težine pripada organskom matriksu koji bismo mogli usporediti s mrežicom u koju se odlažu mineralne soli koje ujedno čine anorganski dio kosti. Najveći dio kristala soli koje se odlažu u vezivo sastoje se od kalcija i fosfata, magnezijeva fosfata, kalcijeva karbonata i kalcijeva fluorida. U kostima se tako nalazi više od 98posto  kalcija , oko 85posto  fosfata i više od 50 posto magnezija od ukupne količine u organizmu. Inače, smatra se da se oko 27 posto mineralnih soli u tijelu nalazi u kostima u obliku kristala. Kristali soli prirodno su sredstvo za učvršćivanje kostiju. Svako kolagensko vlakno sastoji se od segmenata koji se periodično ponavljaju, a kristali leže čvrsto vezani uz svaki segment vlakna, što osigurava čvrstoću kosti. Kolagenska vlakna kosti i vlakna u tetivama imaju znatnu otpornost prema vlačnom naprezanju, dok kalcijeve soli imaju veliku otpornost prema pritisku. Kombinacijom tih svojstva postiže se struktura kosti pa konstrukcija kosti oponaša konstrukciju armiranog betona i podsjeća na nju.

Kosti tijekom rasta i razvoja
Još od najranije dobi potrebno je usvojiti navike i način ponašanja kako bi se sačuvalo zdravlje kostiju. Vježbanje i druga tjelesna aktivnost imaju pozitivan utjecaj na rast, čvrstoću i gustoću kostiju. Iznimno je važno pravilno držanje tijela, pravilno opterećenje kralježnice tijekom nošenja školske torbe, pravilno sjedenje tijekom boravka u školi ili učenja kod kuće, osobito zato što školska djeca dosta vremena provedu za računalom. Pravilna prehrana i unošenje dovoljne količine kalcija i vitamina D također pridonose tome. Poremećaji prehrane kao što su anoreksija i bulimija mogu dovesti do poremećaja hormonskog statusa organizma i preuranjene osteoporoze. Pušenje i prekomjerna pijenja alkohola kod adolescenata, ali i odraslih, mogu imati negativne utjecaje na koštanu gustoću.
Kosti u starijoj životnoj dobi
Tijekom starenja razgradnja kosti je intenzivnija nego izgradnja te se povećava broj mjesta na kojima se zbiva demineralizacija kostiju. Primjerice, tijekom jednog desetljeća ukupni gubitak mase iznosi od 3-5% pa dolazi do smanjivanja apsolutnog skeletnog volumena. Već tijekom srednje životne dobi te posebno u starijoj životnoj dobi mijenja se struktura diskova ( hrskavičnih pločica između kralježaka) pa dolazi do blagoga gubitka tjelesne visine.

 


23/Sep/2017

Kralježnica
Kralježnica

Kralježnica se sastoji od 33 ili 34 kralješka koji su međusobno povezani i čine glavnu okosnicu našeg skeleta. Najopterećeniji dijelovi su oni koji su i najpokretljiviji vratni i slabinski-pa se njima i posvećuje najveća pozornost. To je povezano i s dugotrajnim statičkim opterećenjem kralježnice i okolnih struktura, prije svega mišića, što je jako izraženo u današnjem sjedilačkom načinu života. No, neopravdano se zanemaruje središnji i najveći dio, a to je prsna ili torakalna kralježnica.
Anatomski podsjetnik
Kralježnicu možemo podijeliti na vratni, prsni i slabinski dio, na koji se nastavljaju križna i trtična kost. Između slobodnih koštanih segmenata ( kralježaka ) uložene su 23 intervertebralne ploče (diskovi), koji čvrsto vežu kralješke i omogućuju gibljivost. Kralješci su dodatno povezani čvrstim svezama (ligamentima). Koštani segmenti obuhvaćaju oko tri četvrtine, a diskovi jednu četvrtinu cjelokupne visine.
Prsna ili torakalna
Prsna ili torakalna kralježnica sastoji se od 12 kralježaka. Na trupove prsnih kralježaka naslanjaju se rebra, i to po dva na svaki trup kralješka. Rebra se sa prednje strane prsnog koša hvataju za prsnu kost. Trup prsnih kralježaka je visok i trokutast a otvor kralješka u obliku stražnjeg luka okrugao i kroz njega prolazi leđna moždina. Visina i širina trupova prsnih kralježaka povećavaju se od od gornjih prema donjim, što je prilagođeno povećanju opterećenja koja moraju izdržati. Mali zglobovi između kralježaka postavljeni su okomito u poprečnoj ravnini. Takav oblik kralježaka omogućuje čvrstoću, te je shodno tome , uloga prsne kralježnice uglavnom potporna,
dok su pokreti među kralješcima općenito mali. Malo su veći u donjim nego u gornjim segmentima. Zbog anatomskih specifičnosti donjih torakalnih kralježaka, više od 50 % prijeloma cijele kralježnice zahvaća regiju11 i 12 torakalni te

Kralježnica
Kralježnica

prvog slabinskog kralješka, što u kliničkoj anatomiji čini posebnu cjelinu koja se naziva torakolumbalni prijelaz.
Kada govorimo o čvrstoći kosti, pa tako i čvrstoći kralješka, ona je kombinacija njezine gustoće i kvalitete. Uz gustoću, snaga kosti ovisi i o njezinoj geometriji (arhitekturi) intrinzičkim svojstvima materijala (npr. svojstvima kolagena) a kvaliteta ovisi o obliku i volumenu, koštanoj pregradi, mineralizaciji, nakupljanju oštećenja i mikroarhitekturi. Za integritet kralježnice važni su i mišići, smješteni u nekoliko slojeva, koji daju potporu i služe pokretanju kralježnice.

 


osteoporoza-.jpg
23/Sep/2017

osteoporozaOsteoporoza je najčešća bolest kostiju, a karakteriziraju je smanjena koštana masa i poremećena struktura, sto povećava krhkost kostiju i sklonost prijelomima. Njezin naziv doslovce znači porozne kosti, jer postaju rupičaste, šupljikave i krhke.
Ako imate osteoporozu, aktivnosti koje ste prije obavljali bez razmišljanja, poput sagibanja da biste podigli unuke, ili novine s poda, mogu prouzročiti prijelom. Zapravo mnogo ljudi nije ni svijesno da ima osteoporozu dok ne doživi prijelom. Kad se to dogodi bolest je već uznapredovala, zbog čega osteoporozu zovemo tihom epidemijom.
Najčešće se javlja kod žena nakon menopauze, kad prestaje zaštitna uloga ženskih spolnih hormona estrogena. No, mogu je imati žene i nakon menopauze, pa i muškarci, a poseban problem predstavlja bolesnicima na dugotrajnoj terapiji glukokortikoidima ( jakim protuupalnim lijekovima) i onima s nekom od kroničnih bolesti, primjerice probavnog sustava ili bubrega. Produljenjem životnoga vijeka raste i broj bolesnika s kroničnim bolestima, koje izravno ili neizravno utječu na kvalitetu kostiju, pa se može očekivati da će osteoporoza biti sve veći zdravstveni problem. Srećom, danas se može dijagnosticirati, ponajprije mjerenjem gustoće koštane mase, pa je moguće spriječiti prijelome ako se na vrijeme započne s prevencijom ili liječenjem.
Iako se može slomiti bilo koja kost, najčešći osteoporozni prijelomi su oni kuka, kralježaka, i podlaktice. Prijelomi imaju brojne negativne posljedice, posebice prijelomi kuka. Podaci govore da čak 25 do 50 posto pacijenata s prijelomom kuka umire u roku jedne godine,a najčešći razlog su komplikacije poput upale pluča ili krvnog ugruška u plućima.
Među najčešćim osteroporotskim prijelomima na prvom mjestu su prijelomi kralješka. Otprilike jedna trećina žena starijih od 50 godina će do kraja života doživjeti prijelom kralježaka, a prema rezultatima studije provedene u Hrvatskoj 11,2 posto osoba u toj dobi ima prijelom kralješka. Kod prijeloma kralješka uzrokovanih osteoporozom riječ je o kompresivnom prijelomu trupa kralješka, obično onih na prijelazu prsne u slabinski dio kralježnica. Snižava se visina trupova kralježak, što rezultira pojavom grbe na leđima, gubitkom tjelesne visine naginjanjem tijela prema naprijed i sklonošću padovima. Bolesnici s višestrukom prijelomom kralješka mogu imati tegobe s disanjem ili probavom. No zbog nespecifičnih bolova u leđima takve prijeloma često i ne registriraju te se ne javljaju liječniku, nego se obično otkriju kao slučajan nalaz prilikom rengena.


osteoporoza-Lumbalis-centar--1024x670.jpg
23/Sep/2017

OSTEOPOROZAOsteoporoza je bolest obilježena smanjenim razvojem nove koštane mase i gubitkom koštanog tkiva koji vodi do oslabljenih i krhkih kostiju tj. smanjuje se gustoća kostiju.

UZROCI  osteoporoze  nastaju kad dođe do neuravnoteženosti između stvaranja nove i trošenja stare koštane mase.Organizam ili ne proizvodi dovoljno nove koštane mase, ili se stara prebrzo troši, ili se radi o kombinaciji obje pojave. Uz kalcij, u tom procesu ključan je jedan mineral, fosfor, odnosno njegove soli fosfati, u kojem se obliku on javlja u organizmu odrasle osobe. Stoga će neodgovarajući unos ovih dvaju minerala  u mladosti stvoriti probleme s kostima u kasnijoj dobi, uključujući njihove slabljenje, osteoporozu. Obično je taj proces dugotrajan. Ključan uzrok nastanka osteoporoze, uz već spomenuto, je nedostatak nekih hormona, posebno estrogena kod žena i androgena kod muškaraca. Drugi čimbenici koji pridonose slabljenju i gubitku koštane mase su nedovoljan unos vitamina D, nedovoljna tjelesna aktivnost i prekomjerna težina, te promjene u radu endokrinih žlijezda povezane sa starenjem.
SIMPTOMI u prvoj fazi razvoja bolesti mogu posve izostati i česti su slučajevi lomova kostiju i prije nego osoba postane svjesna da boluje od osteoporoze. Kasnije se mogu manifestirati tupom boli u kostima ili mišićima, posebno u križima i vratu. U sljedećoj fazi razvoja bolesti dolazi do pojave nagle i snažne boli koja može biti ograničena samo na određeni dio tijela. Takva bol postupno popušta, ali može potrajati i nekoliko mjeseci. Povećava se rizik od lomova svih kostiju, osobito kuka, kralježnice i šake.Ključnu ulogu ima odgovarajući unos kalcija.


Copyright © Lumbalis 2016. Sva prava pridržana.